SAMO ZA IZVOZ

Teške teme za svakog nezaposlenog čoveka koji traži posao je: Šta radiš? Šta čekaš? Gdje se vidiš u budućnosti? Pritisak koji osjećaju vjerovatno je nepodnošljiv.

Odlazak mladih iz Bosne nije više stvar za statistiku, već za paniku, a ona, ta grozna statistika je poražavajuća. Nevjerovatne cifre se iščitavaju svaki mjesec.

Bosna i Hercegovina se pozdravila sa 150.000 mladih koji su otišli iz zemlje od ratnih devedesetih do danas.

Stopa nezaposlenosti je preko 63 % mladih, a istraživanja pokazuju da bi ih iz BiH rado otišlo i 70 %, da ima gdje i da zna kako.

Stvarni scenarijo ide ovako:

Ti si mlad, prepun entuzijazma, ideja i žara da pokreneš nešto u svojoj državi, a u toj želji konstantno nailaziš na zidove i zatvorena vrata. Prvo šta pomisliš da uradiš je da potražiš posao negde van granica svoje zemlje. Mnogi su uspjeli u pakovanju svojih kofera. Natjerali su se na potiskivanje emocija i progutali tu knedlu što im život pruža. Pozdravili se sa porodicom, prijateljima, čak su i neprijateljima zaboravili sve loše stvari i postupke. Roditeljima jeste teško, ali osjećaju u kostima svojim da biće bolje, kako za djecu, tako za njih, već potrošene starce. Nada se rađa, vjeruju oni. Djeca odlaze, postaju vaspitači, perači suđa, čistačice, medicinske sestre, a možda su završili i visoke škole. Osnivaju svoje porodice u tom dalekom svijetu. Djeca im prolaze kroz obrazovni sistem te države, gdje su im roditelji trbuhom za kruhom otišli i više nema nade za povratak, jer kuda i kome.

Okolina više nema razumjevanja za nadolazeće probleme mladih, jer kako kažu: "Njihovo je vrijeme prošlo, sada na mladima svijet ostaje."

Najtragičnije je to, što sve ovo država podržava na neki bolestan način. Kako?

Umjesto da se naprave programi za uspješno obučavanje i zapošljavanje mladih u svojoj zemlji, njima se otvaraju mala vrata za izlaz iz ove "zemlje gluposti" u kojoj se osjećaju nepoželjno, nesposobno i na teretu.

Istina je sledeća.

Političko tijelo je ubirač svih blagodeti, glavna spona sa vanjskim svijetom, a Vi, mali ljudi, što ih posmatrate sa TV-e ekrana, prestanite biti neodlučni.

Ili ostajete ili idete.

Nema tu neke velike dileme, kako god da okreneš predstoji borba teške kategorije.

Ako ostaješ suočićeš se sa korupcijom, nedostatkom vrijednosti, sistema, pravde, kulture, znanja. ... Ako ideš osjetićeš daljinu, težinu, samoću, nostalgiju i mada ćeš imati pune ormare i auto dobro, pitanje je kakva će ti ostati duša.

Suština je da ova drzava nije u stanju ni da prebroji ko je napustio zemlju. Kako će tek da riješava goruća pitanja i probleme? Možda vi znate rješenje.

Grafika Boris Čikić
Fotografija Ljiljana Crnobrnja
Tekst Ljiljana Crnobrnja

Pomozite nam uočavanjem gluposti. 
Čitajte nas. Pišite nam. Lajkujte i šerujte.