SREĆNA NOVA ??

Naslov skraćen maksimalno, ali  poruka je jasna. Ništa novo, jer kod nas se često koristi tako okrnjen naslov. Možda se baš tu kriju uzroci problema, uzroci koje ne primjećujemo? Nevjerovatno je koliko smo daleko od  rješavanja uzroka/problema, a i kako ne bismo bili, kad imamo toliko rupa za zakrpiti. Kako možemo drugačije – odgovor ne znamo? Ne brinemo previše. Nada je uvijek tik uz misao da će ona druga godina, biti bolja i srećnija... Novo je uvijek bolje.

Kako god... skeniram nekakav niz od dvadesetak godina unazad.  Imam osjećaj da su te srećnije godine ostale za nama. Svaki novi doček donosio je novo slavlje, a ona prethodna, šta s njom... Sada znam da je bila bolja, ali ipak ostaje u zaboravu. Valjalo je ljudima mnogo toga što prije zaboraviti. Kako je to uopšte moguće? Izgleda prosto nevjerovatno,  jer kao da postoji mjera koja tjera ljude u  zaborav. Koliko odliti iz svake predhodne godine, kako ova naredna ne bi bila još lošija ? I koliko god se trudio, ono loše, svjesno ili ne, prelijemo u novu godinu ... Nabaci osmijeh. Dočekaj je uz sve počasti jedne proslave za primjer... a-ha. 

Ne pričam ja o ličnim željama, razmišljam o kolektivu, jer uvijek sam vjerovao da srećno društvo čini srećnog pojedinca. Da li ste srećni? Bićemo, evo samo da nam dođe taj novi američki kredit od nekih 300 miliona.  Mora da je baš prigustilo,  jer ona priča da je draže rusko govno od američke torte, polako odlazi u zaborav. Da li postajemo samo gluplji ili jednostavno naše postupke pravdamo nemoći da podvučemo crtu ispod koje nećemo ići? Do crte smo davno došli , sada smo je čak i prešli. 

Dogorelo odavno, ali neka bude srećna i ova Nova Godina

Novi kredit je, rekao bih,  glupost koja se skupo plaća.  Kredit  nije namijenjen za projekte koje treba sprovesti. On će nam poslužiti da se vratimo unazad,  na početnu tačku, tamo iza crte. Šta će nama projekti kad mi imamo toliko rupa koje valja zakrpiti. Treba uzeti keš i dati penzionerima i ostalim socijalnim grupama. Jasno da su penzioneri  pošteno zaradili svoj novac, ali... Zar nije priča išla da za jednog penzionera treba da radi pet do sedam mladih ljudi? Čini mi se da je taj omjer danas 1:1. Premaštovito je za nas da  napravimo kombinaciju iz keca u dvicu. Bar se na to ne bih kladio u ovakvim uslovima. Dok god ne budemo novac trošili na mlade, sve ćemo više tonuti,  a one crte ni na vidiku ni sa jedne strane. 

Nova je pred nama, skora da čujem onog bradonju da viče xoxoxox.... Robne kuće i butici su okićeni. Sigurno neki imaju novca da kupe novogodišnji duh. Imam osjećaj da bez te „kešovine“ ništa nismo u stanju napraviti?! Novac je jedina motivacija. Primjer: Moja najbolja prijateljica pokazuje fotografije nekim prijateljima iz inostranstva, baš sa proslave nove godine. Pošto je moja frendica skromna i mudra, ono malo novaca što zaradi, ne troši na suvišna putovanja. Tako da su stranci posmatrali fotkice, zadnjih desetak godina, samo one koje su napravljene u Gospodskoj ulici u Banjaluci. Vedra i puna energije na prelijepim fotografijama. Slijedi komentar, jednog od stranaca koji  posmatra njene fotografije: „Kako ti se dalo toliko puta presvlačiti“?  Molim?  Ne kontam?? Odgovara zbunjeno, ali jednostavno pojašnjava da je već  desetak godina isti nakit, na istom mjestu. Jedina uočljiva razlika je da ga je sve manje, jer te svjetlosne trake nažalost ne mogu trajati vječno, pa se očekuje da neće trajati duže od još deset godina.  Šetanje takvim trgom podseća na boravak u jeftinom indijskom restoranu.

Gospodska ulica, Banja Luka

Priča o nakitu i nije toliko važna. Mislim, šta je kod nas istinski bitno, jer sve je banalizovano. Radovati se znamo samo uz hektolitre alkohola, i to uglavnom povodom nečijih tuđih sportskih uspjeha. Moglo se malo ukrasiti, ali nije se htijelo. Vjerujem ni znalo, jer potrebno je uložiti malo energije i kreativnosti. Zamislite da je vlasnicima tih silnih butika po Gospodskoj, određeno od tamo nekog referenta iz Opštine, da ukrase jedan dio Gospodske... Auuu, kakav bi to Indijski restoran bio, ne kao onaj jeftini, već sa bar četiri zvjezdice.  Ali... šta bijeli zaštićeni međedi u opštinskoj upravi znaju o ulogu energije ... a i zašto bi kada je lova svakako njihova. Ponavljam se, ali istina mora da se ponavlja. Previše se laži smatra za istinu, jer ih urezuju u posmatračeve mozgove putem svih medija. 

Kažu, lako je biti privatnik, e pa lažu! Odmah naspram Gospodske, nalazi se grupa ljudi koja ulaže energiju u jedan projekat. Hvaljen, ali i kritikovan. Opet očekivano, jer kod nas takve postupke prvo  dočekamo na nož. Da nije onih koji prodaju maglu, ovi ljudi koji rade simpa Zimzograd bi sigurno  našli način da ljepše okite i Gospodsku ulicu. Ma i Zimzograd bi organizovali bolje. Pohvalio bih Zimzograd, ali i energiju koju ulažu ljudi, kako bi ostvarili kakav takav profit. Posmatrajući ostale Zimzograde, koji se rade u metropolama, onom našem lunaparku nikako nije mjesto na glavnom trgu. Znam, niti je Banja Luka metropola, niti sam ja iz metropole, ali opet... ne treba praviti cirkus u centru bilo koga grada. Elem, prošetam neko veče sa majkom, čiji su korijeni sa sela, i kaže ona meni: " 'Ajde sine da i ja malo vidim taj Zimzograd." Napravimo jedan đir, kada će ona meni razočarano: "A joj sine, pa ovo je kao naš seoski zbor, samo sa jelkom." Dodaje ... fino je ... onako tiho, da bar malo uljepša sopstveno mišljenje. Nadam se da će organizatori ovo shvatiti kao kompliment, jer sigurno mogu bolje od one Daj narodu samo hljeba i igara!. Pogotovo što sve manje ljudi ide na bilo kakve izlete kroz grad.  

Djeca vole Zimzograd. Roditelji, onako. Skupa zabava. Jedan krug, bilo čega, u zabavnom parku je 2 KM. Tri kruga, čaj i krofna jednako 10 KM. Jedno dijete, jedan dan. Možda je bolje da ćutim. Praznici će biti komplikovani...moraćemo zaobilaziti izlaske u "Grad", jer šetnja skupo košta. Žao mi je što ovo pišem, ipak moraju ljudi zaraditi, jer organizacija Zimzograda košta...

Hm, možda ćemo dići pozajmicu... možda kredit, pa da zajedno dočekamo tu sledeću srećniju novu godinu, koja bi trebala doći...Ma doći će, a ?..A-ha...

Grafika Boris Čikić
Tekst Ljiljana Preradović i Boris Čikić

Pomozite nam uočavanjem gluposti. 

Čitajte nas. Pišite nam. Lajkujte i šerujte.