DOK MEĐEDI VLADAJU, MEDVJEDI SPAVAJU!

Pričaju Vlada i Lola.

VLADA: Uradi to!

LOLA: Hoću..

VLADA: Kada?

LOLA: Pa, odmah...

VLADA: Nemoj odmah. Hoću sada da uradiš!

LOLA: Dobro. Hoću.

VLADA: Pa hajde!

LOLA: Čekaj...

VLADA: Pa šta sada čekaš?

LOLA: Pa čekam da mi kažeš šta treba da uradim!

VLADA: Aha...Idi i ubij!

Jutro me probudilo sa viješću da se u mom naselju "skriva" medvjed, tačnije medvjedica. Kažu ohrabrila se da uđe u naseljeno mjesto pa tako okuražena danima lutala od Laktaša sve do Banjaluke. Digla se panika. Izvještavaju novinari. Pišu građani. Usijale se socijalne mreže. Dan prije tugovali za Parizom, danas, ha čuj Pariz, pa medvjed je u gradu! Iz minute u minutu izvještava se o kretanju ove divlje i međunarodno zaštićene životinje. Svi prate, i ja pratim dok pomišljam da smo tužna nacija kada se ovolika panika digla samo zbog medvjeda. Pa da, strah je čudo. Voli ovaj naš narod da živi. Voli život više od svega. Više od časti, znanja, poštenja... ma sve samo da smo živi i da se ima šta u kljun stavit'.

I tako naravno borba je u toku, spašavaju se životi. Bum... mislim da je jedan metak ispaljen... bum.....1:0 za čovjeka! Medvjed pao. Medvjed pao. Zadatak izvršen...avaj...

"Lovci, koji su u Banjaluci okružili medvjeda u naselju Lazarevo, odlučili su da ga ubiju. "

Ova novinarska najava sublimirala je i pitanje i odgovor. Rekla je sve što se naglas već dugo govori o nama. Pošto po prirodi nisam osoba koja će prvo da osuđuje, ipak sam čovjek, prije nego što sam odlučila da negativno ocijenim odluku nalogodavaca da medvjed bude ubijen kako bi se spriječila potencijalna opasnost pokušala sam da sagledam činjenično stanje.Gladan i dezorijentisan medvjed, realno je mogao da napadne dijete, ili već nekoga u naselju. Medvjed je danima bio među nama, narod se opravdano plašio. Medvjed je mogao da napadne, ali na sreću nije i tako su se obistinile poruke koje je i pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske danima govorio: "MEDVJED NIJE OPASAN, MEDVJED NIJE OPASAN".

 Inače radilo se o mladoj medvjedici, a predpostavlja se da je sišla iz svog prirodnog staništa, za koje sa sigurnošću niko nije mogao reći koje: Manjača, Kozara, Kotor Varoš....

Pošto je drama oko medvjedice danima trajala, svi su već znali da naša Lovačka društva i nadležno ministarstvo ne raspolažu sa sredstvima za uspavljiuvanje, puškom za omamljivanje i klopkama sa kojima bi se ova divlja životinja mogla savladati na bezbjedan način.Najbliža puška u datom momentu se nalazila u Zagrebu, Beogradu i Sarajevu. Medvjed lutao danima, imali su vremena da je dopreme, ali nisu.

Naprosto, čovjek se zapita pa kako je to moguće kada i obični laik može online da kupi za 300 eura pušku sa sredstvima za omamljivanje, a stotine hiljada maraka se daju za subvencije raznoraznih poljoprivrednih dobara, koja i ne postoje! 

 

Kako jedna Vladina INSTITUCIJA nije planirala budžetom sredstva za ovakvo nešto ako uzmemo u obzir da smo mi ipak područje sa bogatim biljnim i životinjskim svijetom, da su nam medo, lisica, vuk, divlja svinja domaće životinje? Kako? Lako! Mi ne planiramo. Mi delamo u datom momentu, ako treba i ubićemo, samo da riješimo zadatak što prije i što jeftinije...jedan medvjedov život ne vrijedi ništa!

Opet se nasmijem i sama sebi kažem, pa zašto bi o tome unaprijed razmišljali, kada nisu ni o poplavama. Čuj da razmišljaju o nekoj zaštićenoj vrsti, pa oni su djeci počeli da truju, da isto to odgovorno ministarstvo, uvezli sjeme GMO kukuruza, soje i to kao humanitarnu pomoć nakon poplava...

Policija je jasno poručila da u slučaju da dođe do bilo kakve komplikacije, ako medvjed napadne nekoga ili uništi nečiju imovinu, odgovornost će snositi Lovačko udruženje. E tu je odgovor svega -od odgovornosti se biježi, u našoj zemlji je niko ne preuzima.

Jasno da je narod strahovao, ali iz straha se čine gluposti i ovaj put je bilo tako.

Jednostavno, medvjed nije smio biti ubijen, jer je mogao biti uspavan! Sigurno se pitate, onako realno, pa čemu sva ova priča o medvjedu, kada je kompletna zemaljska kugla u banani. Pa upravo zato, što smo ovakvim postupcima još više zagadili zemlju kao mjesto na kojem želim da živim. S kojom mogu da se ponosim.

Meni je medvjed samo simbolika našeg mentalnog sklopa, gluposti, površnosti, rušilačke energije , nespremnosti da se inteligencijom borimo itd. Mogla bih ja ovako u nedogled. Dokaz da je pozitivan čovjek postao rijetka, ali još uvijek nezaštićena vrsta.

Imamo Ministarstvo šumarstva, privrede i vodoprivrede. Imamo savjetnika za lov. Imamo Republički zavod za zaštitu prirodnog nasljeđa RS. Imamo veterinarske stanice. Imamo Prirodno matematički fakultet. Imamo Udruženja za zaštitu životinja. Imamo sve, samo ne i mozga!

Dobar dan i doviđenja!

Grafika Boris Čikić
Tekst Ljiljana Preradović

Pomozite nam uočavanjem gluposti. 

Čitajte nas. Pišite nam. Lajkujte i šerujte.